Saturday, November 3, 2018

GENJUAN International Haibun Contest 2019 GUIDELINES

GENJUAN International Haibun Contest 2019 GUIDELINES

Genjuan 幻住庵 is the name of the cottage near Lake Biwa where, in 1690, Basho lived for a time. His residence in this ‘Vision-Inhabited Cottage’ was probably the happiest period of his life, and it was there that he wrote his most famous short haibun. The purpose of the Contest is to encourage the writing of fine haibun in English and maintain the connection between the traditional Japanese perception of haibun and what is evolving around the world. The judges are hoping that the Contest will continue to receive a warm response from all haibun writers. The award for the Grand Prix remains the same – a fine, full-size replica of a Hokusai or Hiroshige ukiyo-e print – and smaller gifts will be sent to the An (Cottage) Prize-winners. The writers of all the decorated works will receive a certificate of merit. We sincerely look forward to your participation.

Guidelines for 2019

1 Subject: Free.

2 Style: No restrictions, but special attention must be paid to honour the spirit of haikai. This includes such features as the subtle linking of haiku with prose, omission prompting the reader’s imagination, humour and self-deprecation. (Examples of previous year’s winning works can be viewed via the Genjuan page links at top rt. of our top page)

3 Length: In total, between 7 and 35 lines (at 1 line = 80 spaces; a 3-line haiku counts as 3 lines; the title, as 1 line).

4 Haiku/Title: At least one haiku (no formal restrictions) should be included and each piece should be given a title, however short.

5 Format: Print each piece separately on one sheet of A4-size paper (and use the reverse if long) and write at the bottom your name (and your pen name, if you have one) together with your address, telephone number, and email address. Your privacy will be strictly protected, and the judges will not see your names until the result has been decided.

6 Deadline: All entries should reach the following address between 1 October 2018 and 31 January 2019. Please send your entries to: Ms. Eiko Mori, 2-11-23-206 Jokoji, Amagasaki-shi, Hyogo-ken 660-0811, Japan. Entries received after this date might not be accepted. Kindly avoid sending by express and using extra-large envelopes. Best write your home address on your envelope, too. We apologize for not being able to accept emailed entries.

7 Entry Fee: None.

8 Restrictions: Entrants can send up to three entries, but one or two is what we normally expect. They should be unpublished and not under consideration elsewhere. As we cannot return your entries after screening, please retain your own copies.

9 Questions: All queries should be sent to the address above or by email to moriemori55@yahoo.co.jp Email Ms. Mori 2 weeks after sending your entries if you wish to have an acknowledgement of receipt.

10 Judges: Toru Kiuchi, Stephen Henry Gill (Tito), Hisashi Miyazaki, (Angelee Deodhar)

11 Special Request: The authors of the decorated works will later be requested to send us their pieces as Word-files by email. In this, we expect your cooperation.

12 Results: The results will be posted on the Hailstone Icebox by May after awardees have first been notified by email. Later, the prize-winning pieces will be posted there on a dedicated page. Judges’ comments will, in due course, be sent to awardees, together with prizes and/or certificates of merit.

Thursday, October 25, 2018

PAŠTUNSKI LANDAJ (3-4)


PAŠTUNSKI LANDAJ (3-4)

Završavam prikaz paštunskih landaj pesama u nešto proširenom bloku (sve ukupno, u sva četiri dela, objavljeno je 50 landaj pesama) trudio sam se da bude zastupljeno što više tema. Fascinira činjenica da se celokupni društveni odnosi reflektuju kroz prizmu ženske seksualnosti tj. očigledna je snaga seksualnosti kao književne teme da generira celokupnost ljudskih odnosa. To je svakako vrlo poučan fakt za svakog pesnika i pesnikinju, jer seksualnost je svima nama lako dostupna budući da je deo svakog pojedinca i pojedinke. Znači da svaki pesnik i pesnikinja ima u rukama strašno oružje preko kojeg može da uređuju svet oko sebe-baš kao što to rade Paštunke-bilo da žele da taj svet harmonizuju, idealizuju ili da mu se suprotstavljaju. Dakle, i najnemoćniji čovek ima u rukama močno oružje. To je jedna od velikih poruka poezije paštunskih žena (i muškaraca).
Kao što sam već zapisao u nekom komentaru ova poezija otkriva da je čovek u svojoj ogoljenoj suštini potpuno poetsko biće. Izgleda da poetičnost čoveka ubija civilizacija. Ove priproste Paštunke pokazuju zadivljujući pesnički talenat i duhovnu slobodu, neophodnu poeziji. Spontanost slikovitog govora je ne samo imanentna njihovom izrazu, već opažamo i zapanjujući asocijativnu moć a takođe i autorsku hrabrost bez koje nema poezije (poezija u pravom smislu reči nije akt konformizma). Tu se drage volje prisećam reči Wernera Herzoga, koji je negde zapisao „da će film kao umetnost izumreti ako ne bude mogao da izumljuje nove slike“. Jednako se može reći i za poeziju i baš u landajima hrabrih Paštunki, opažamo mnogo slika koje plene svojom izvornošću. Jednom rečju bilo mi je zadovoljstvo da vam predstavim Paštunski landaj i nadam se da će mnogima ove lapidarne pesme biti inspiracija za književno stvaralaštvo. (Dimitar Anakiev)
***
O, pevče, sačekaj sa pesmom!
Dragi tek što me pošteno zagrlio.
#
Nežno klizi tvoja ruka u
moj grudnjak; nar u Kandaharu već je zreo.
#
Niz butine kliznuše šalvare
same – osećam to, većeras ćeš biti tu.
#
Založi vatru sve do neba.
Hoću da ti se podam na jarkom svetlu.
#
Najdraži moj dođi mi što pre.
Moj muž sad drema možeš me poljubiti.
#
Bacila sam sve narukvice.
Podaću se mom dragom neukrašena.
#
Poželeh da me dragi uzme-
on uplašen da ne probudimo muža.
#
Ako ne znaš kako se ljubi,
zašto probudi moje zaspalo srce?
#
Starac me vodi u svoj krevet,
okrutan svet još me pita zašto plačem.
#
Ljubav je nešto jako prosto.
Povežimo se, pošalji mi SMS.
#
Mulo, vrati mi nazad jarca.
zbog tvoje kletve niko da me poljubi.
#
Mog ljubavnika u lisicu,
suparnicu u kokoš, pretvori Bože.
#
U snovima sam predsednica,
kad se probudim obična prosjakinja.
#
Ožigoši me usijanim
gvožđem, opet ljubav da poreknem neću.
#
Čak i ako me dragi proda
na bazaru, do kraja sveta ću sa njim.
#
Zaljubih se u Amerikanca,
sad plikovi cvetaju u mom srcu.
#
Za dragog ja sam Talibanka,
on Američki vojnik, ja mučenica.
#
Prodade me starcu, oče moj.
Nek ti Bog kuću sruši, ja sam tvoja kći.
#
Sa mojih stisnutih usnica
ukrade poljubac, bolje psa poljubi.
#
Moj muž dovede drugu ženu
a ja vrim, ni pakla me više nije strah.
#
Šta mi to uradi Bože moj,
dok druge cvetaju ja ostah pupoljak.
#
Udovice u hram slatkiše
nose a ja kokice i molbu za smrt.
#
Otkriše našu ljubav tajnu-
podaj se u trk, ja ću preleteti.
#
Bože, zgromi seoske priče,
hrabru devojku spasi jezikanja.
#
Talibana da ljubim neću,
po celoj mahali taj će se hvaliti.
#
Srce mog srca u zatvoru
kuca, a šta bi mi drugo još trebalo?
#
Priredio i preveo: Dimitar Anakiev

Tuesday, October 23, 2018

PAŠTUNSKI LANDAJ (2)

PAŠTUNSKI LANDAJ (2)

Uz tradicionalni (ruralni) landaj u izbor sledećih 12 pesama umestio sam i dve savremenije pesme (urbane). Zbog dugog prisustva američkih vojnika u zadnje vreme žene, Paštunke, u urbanim centrima, svojim landaj pesmama opevaju i svoju ljubav sa američkim vojnicima kao vid zabranjene ljubavi.
***

Tajno ljubim, tajno i plačem;
sme li Paštunka otkriti svoju ljubav?
#
Skrivao si se za vratima,
mazila sam dojku da bih te privukla.
#
Čim pre dotakni moje usne,
smrt tutnji kroz selo, može me povući.
#
Osveti smrt mučenika dragi,
al vrati se, moje dojke već čekaju.
#
Uteče dragi pred dušmanom,
da sam znala, ne bih ga sinoć ljubila.
#
Ljubiti starca? Po celu noć
planove pravi a jutrom kočoperan.
#
Američke reke bez vode,
kćeri, puni li internet tvoj krčag?
#
Izgubih te na Fejsbuku juče,
mogu li te naći na Guglu danas?
#
Budi cvet na mojim grudima,
svako jutro zalivaću te osmehom.
#
Dadoh ti usne al ti zašto
proli moj krčag-stojim tu sad sva mokra.
#
Ispunih li sve tvoje želje?
Onda, prekrij mi lice, hoću da spavam.
#
Nije li te sram bele brade?
Miluješ me al ja se iznutra smejem.
#

Prevod: Dimitar Anakiev

Sunday, October 21, 2018

PAŠTUNSKI LANDAJ (Objavljen u književnom klubu Sapfo)

PAŠTUNSKI LANDAJ:

Pleme Paštuna u Afganistanu poznato je po svojoj borbenosti ali i po tome da su njihove žene stvorile jedinstvenu književnu formu LANDAJ. To je asimetrični dvostih gde prvi stih ima 9 slogova a drugi 13. “Landaj” u prevodu sa jezika pašto znači “male otrovne zmije”. Ova forma uglavnom služi za izražavanje seksualnih želja i frustracije u tribalno-vojnoj organizaciji života u kojoj su žene robovi ali i nosioci društvene organizacije. Landai su do juče bili saopštavani samo usmeno (i anonimno) na ženskim sedeljkama, a danas u urbanim centrima ima književnih klubova žena koje pišu Landaj. Takođe sve više muškaraca se izražava ovom lapidarnom formom.
***

Stablo čempresa, maštala sam;
međutim, ti si samo grm pun trnja.
#
Za muža dobih ovo derle,
Bože, dok on poraste biću starica.
#
Dragi, skoči noćas do mene,
pukne li krevet, muž će ga popraviti.
#
Ne štedi moje usne dragi,
ako su od šećera nek se rastope.
#
Sve sami čistunci u selu,
plamen mojih butina niko da vidi.
#
Pobogu svetli meseče zar
da noćas dva ljubavnika zaslepiš?
#
Nek se naša tela pribiju,
popneš li se na mene, neću plakati.
#
Oh, ne stišći me tako čvrsto;
grudi mi gore, noćas postadoh žena.
#
Kad sam bio dečak, bejah kralj;
mogao sam da šetam sa devojčicama.
#
Egzotično cveće poštuju,
u našem selu skromni cvetovi lepši.
#
Raskid sa tobom prati sekira,
gde god svijem ljubavno gnezdo zgromi ga!
#
Ne mogu da okusim vodu-
da ne izbrišem tvoje ime iz srca.
#
Preveo: Dimitar Anakiev


Iz komentara:

(Kamesan)Hvala Branka za Vaš komentar. Pitanje je dobro. Proveo sam dosta vremena sa Paštunima i mogu da kažem da su to ljudi i žene posebnog kova: ne samo ljuti gorštaci, već i narod koji stotinama godina živi sa puškom u krevetu. Nešto malo nalik na njih su pre koju generaciju možda bili naši Crnogorci i Albanci. Nama na Balkanu nije potpuno stran taj mentalitet i uopšte uzev postoje geopolitičke sličnosti (relativno) Balkana i Afganistana. Zadnjih stoleća tri velike imperije su pokašale da ih "civiliziju", prvo i najduže Englezi, zatim nakratko Sovjeti i danas Amerikanci. A pre svih njih još i Arapi. Dosada još nikom nije uspelo da ih prinudi na kolena. Naravno, da bi se opstalo u takvim uslovima stalne borbe, glavni uslov je nepismenost. Oni su navodno muslimani, ali 99% hodža su nepismeni. Pravila života se prenose sa kolena na koleno, i to je neka vrsta tribalnog "islama". U stvari tribalizam maskiran formom islama. Žena je u takvoj strukturi potpuna robinja, ali istovremeno i glavna karika društvenog života. Liberalizacija žene značila bi njihov vojnički poraz. Zvuči neverovatno ali njihova vojnička nepobedivost lomi se na ženinoj kičmi... Uslovi života su vrlo surovi. Kad sin ojača i počne vojni trening on prvo počinje da bije majku. To je zato da majka ne plače ako pogine. Najveći deo tih dosad još ne pobeđenih Paštuna živi u nedostupnim planinama. Do njih socijalizam nije mogao doći. Međutim oni koji žive u Kabulu ili Kandaharu, ili u selima i gradovima zapadnog Afganistana, gde su pomešani sa drugim plemenima žive normalniji život, ako tamo uopšte toga ima. Međutim, od svih Afganistanskih etničkih grupa, i od žena i od muškaraca, mogu se čuti reči hvale za život u socijalizmu. Opisuju ga kao jedini period društvene slobode i prosperiteta ikad u Afganistanu. Mnogi od mojih pacienata, koji su mi postali kasnije i prijatelji, pa kasnije uspeli da izbegnu na Zapad, na svojim Fejsbucima daju slike iz Afganistana iz perioda socializma. Tako oni žele da ih novi prijatelji sa Zapada vide. To je za njih reprezentativni Afganistan, gde žene voze Ladu ili pohađaju univerzitet. Možda da je potrajalo, možda bi imalo učinak oslobođenja i na Paštune u planinama (Talibani se ekskluzivno regrutuju među Paštunima). Zanimljivo je primetiti razliku u literaturi onih Afganistanaca koji govore dari i zato se oslanjaju na persijsku kulturnu tradiciju, i onih koji govore pašto i koji su potpuno autohtoni u izrazu. Morali su da stvore potpuno svoju, novu literaturu, uključno sa svojom formom, kakva je Landaj. Moram još i ovo reći: Afganistanci, bilo koje etničke grupe, gotovo da nemaju društvenih veština, sve si izuzetno neposredni i iskreni, ne znaju da lažu niti razumeju laž na način društvene upotrebljivosti. Opet su tu neke paralele sa tribalnim Balkancima.

(Kamesan):Da, Živko Nikolić je dobra referenca. Međutim, nisu samo ljudi u pitanju, tzv."mali čovek", već i istorijske okolnosti. Tako da teme moramo širiti ako želimo da ih zaista razumemo...Međutim, vidimo da i u uslovima najveće surovosti, život uvek nađe pukotinu da izađe na dan. Nalik na travke u steni...

(Kamesan): . Moderno doba za sve u Afganistanu, pa i za literaturu i literarne slobode počinje sa sovjetima.

(kamesan): Slažem se, socijalizam je nas sve izveo iz mraka u civilizaciju. I kod nas je nepismenost bila visoka pre rata, u Srbiji ako se ne varam preko 80%... Međutim, ono što fascinira u umetničkom smislu, to je poetski talenat tih priprostih paštunskih žena. Kako umeju slikovito da se izražavaju, kako se igraju metaforama i koliko su duhovite. Izgleda da civilizacija ubija poetski talenat kod čoveka. Kad čovek danas gleda umetnost "primitivnih" ljudi odmah uoči kako umetnost/poezija ima svoje praktične ciljeve tj. u vrlo bliskom odnosu je sa pravim potrebama tog čoveka. Dok mi danas ne znamo koju sam nam prave potrebe i umetnost se gubi u apstrakciji ili, još gore, u laži ili u umetnosti radi umetnosti ili pak efekta radi (kao da bi to bio neki posao po sebi). Paštunke su u tom smislu pravi biseri, od kojih se ima šta naučiti.

Tuesday, October 16, 2018

MAKEDONCI I BOSANCI (POLITIČKI /AD HOC/ HAIKU)

Македонци и
Босанци без права-
суверенитет.
---Димитар Анакиев

Monday, October 15, 2018

ПРИБЛИЖИВШИ СЕ ТРИГЛАВУ, ренга

ПРИБЛИЖИВШИ СЕ ТРИГЛАВУ, ренга

Тито-Стефан Гил
Камесан-Димитар Анакиев
Бранко-Бранко Манојловић


1.
Приближивши се
Триглаву до могућег-
облак између.
---Тито
2.
Јесен је дошла.
Траживши цркву гости
нађоше мене.
---Камесан
3.
Планински ветар.
Звончић ко да постаде
плава горчица.
---Бранко
4.
На неком врху,
док записујем песму:
цветна осица.
---Тито
5.
Дугачка шетња-
поезију бележим
са златошипком.
---Камесан
6.
Горе облаци
на сунцу-притиснули
Јулијске алпе.
---Бранко
7.
На слабинама,
на тепиху од траве
узнесен жребац.
---Тито
8.
Пужеви, мачке
и ја – Кјотски песници
у киви врту.
---Камесан
9.
Неутабан пут:
дубоку у шуми
курика цвета.
---Бранко
10.
Кроз звоник цркве
ветар са мора дува:
звоне ли звона?
---Тито
11.
Захледнело:
комунистички храм и
распеће заједно.
---Камесан
12.
Некад крвава
војничка Соча-деца
праве жабице.
---Бранко
13.
Бледа брезица
засађена над гробом
мог белог пса.
---Тито
14.
Тешко прихватам
нестанак једног света:
Јерба буена.
---Камесан
15.
Какве то беху
очи прве видевши
смарагдна језера?
---Бранко
16.
Морски мозаик:
лица светаца трепте,
осунчан плићак.
---Тито
17.
Моји бркови
јутрос превише дивљи:
стрма улица.
---Камесан
18.
Кроз зачепљене
артерије Пирана
право до срца.
---Бранко
19.
Ксенофобични
комарци: изуједали
све бегунце.
---Камесан

20.
Негде у Лици:
опрезно крдо срна
црнооки Сиријци
---Бранко

ТРИ ТАНКЕ О РАСТАНКУ

Димитар Анакиев
ТРИ ТАНКЕ О РАСТАНКУ

1.
Ставити тачку
на љубав? Растанак
о, како тужан-
јесен доноси кише,
река већ хучи мутна.

2.
Пред нама чека
пут блатњав, раскрсница,
ту је опроштај:
у земљу срећних људи
одлазиш, а ја - ко зна?

3.
Одасланици,
писмоноше, неће те
досећи више:
сета ко магла густа
задње збогом-реч пуста.

Saturday, October 13, 2018

ТРИ ЉУБАВНЕ ТАНКЕ

Димитар Анакиев
ТРИ ЉУБАВНЕ ТАНКЕ

1.
Може ли љубав
бити стара? Сусретох
своју драгану
после година много:
исто као пре све је.

2.
У невремену
легосмо под ту крошњу
што прокишњава-
све до зоре румене
дисали смо заједно.

3.
Сваки тренутак
љубави-вечност сама:
два чедна тела
не постоје-постоји
то што је међу нама.

MIROSLAV TODOROVIĆ PESNIK ŠUMOVA I SENKI, nekoliko reči uz haiku zbirku Lepet krila, Istok, Knjaževac, 2018

Dimitar Anakiev
MIROSLAV TODOROVIĆ PESNIK ŠUMOVA I SENKI
(nekoliko reči uz haiku zbirku Lepet krila, Istok, Knjaževac, 2018)

Od pojave haiku poezije na Zapadu ona je predstavljena kao poezija svesti i svesnosti ali ovakvo shvatanje nije u potpunosti tačno. Mnogi pesnici u Japanu koriste ovu formu za izražavanje hermetičnih ekspesija. Naročito posle drugog svetskog rata stvorila se je velika grupa pesnika koja je odbijala ne samo klasičnu naraciju već kao da uopšte nisu želeli da govore. Od užasa drugog svetskog rata i poraza Japana, naprasno su onemeli. I u Evropi su mnogi pesnici slično reagovali na veliku ratnu traumu. U srpskoj haiku poeziji mnogi pesnici postavljali su iracionalne uvide u svet i prirodu u prvi plan: Momčilo Tešić i Dragan Studen, na primer. Drugi su eksperimentisali sa jezikom, poput M.T. Vida. Haiku poezija Miroslava Todorovića njiše se između govora i negovora. Pesnik uspostavlja svoj zaumni jezik i oslanja se na iracionalno kao osnovu svog izraza. Čak i stil zapisivanja haikua u kojem je uvek prva reč zapisana velikim slovima izgleda želi da istakne neracionalni, nelogični karakter njegove haiku poezije. Ova nelogičnost kaže se pre svega u gustoj metaforičnosti koja se kreće od jednostavnih metafora, tipičnih za haiku, kao što je personifikacija, vrlo čestih sinestezija, pa sve do razvoja alegorija. S druge strane pesnikove omiljene teme i motivi su obskurni: senke, šumovi, prazna gnezda, svetlost, oblaci a figuracija često izblede u nefigurativni izraz, nalik na akvarel. Evo nekoliko primera:

TO senke u
noćnoj tišini
njišu grane

NASLONJEN na zid
senka se u
travi odmara

SENKA mog štapa
odmara se u travi.
Pesma je na putu.

SNEŽNE mrlje
uzdasi zime
na gorskim stranama

IDEM kroz šumu-
osećam kako me
drveće motri

Sve ove pesme su primeri personifikacija. U „primitivnim“ društvima, kakvo je japansko, personifikacija je kao izraz animizma najtipičnija metafora haikua. I u Srbiji je personifikacija jedno od osnovnih sredstava haikua. U racionalnim, Zapadnim, društvima ona je nepoželjna i većina urednika u haiku časopisima neće primiti pesmu sa personifikacijom - svodeći haiku na racionalnu skicu iz prirode tj. naturalizam ili realizam. U haiku pesmama Miroslava Todorovića vidimo animističko stanje duha: senke upravljaju granama, zatim odmaraju, zima uzdiše (i njeni uzdasi su mrlje) a drveće motri na prolaznika. Rukopis je pun sličnih pesničkih radnji. Pored personifikacija vrvi i od sinestezija:

ZUJ pčela-
zlati se maslačak
miris tišine čuje

ŠUM krila-
u praznom gnezdu
još topla tišina

GORSKI izvor
niz planinu
svetlost žubori

Dok su svakako vrhunac metaforičnosti haikui koji su razvijeni u alegoriju:

OVA žuta
iz hajdučkog je ćupa
svetlost jutarnja

ili

KOS u travi-
u krošnji trešnje
tren veverice

(Istorijski razvoj haikua u Japanu doneo je pomak od primitivnih i jednostavnih metafora ka alegoriji,
takozvani Gendai haiku /savremeni haiku/ u velikoj meri je alegoričan...).

U rukopisu Miroslava Todorovića ima i racionalnih tema i motiv ali su ređi i opet na zavidnom su nivou:

RADOSNA
sa buketom u ruci-
ali i buket vene

SKUPLJA poglede-
buket ruža u
rukama starice

KOSA već seda-
u sećanju dečak
čudi se starcu

Nekoliko ličnih ispovesti je takođe metaforično ispevano:

SLUŠAM žubor vode-
i moje misli
otiču u svet

KAO ovo stablo
gradom ogoljeno
ćutim na brdu

Ipak fascinacije senkama i šumovima dominaraju:

ONE senke
iz sećanja sve
jasnije se glase

U PUSTOJ kući
slušam kako šumi
senke šapuću

TO dišu senke
u noćnoj tišini-
trepere zvezde

ŠUM lišća-
u napuštenom gnezdu
lepet krila

Zanimljivo je da u svetu pesnika neartikulisani zvukovi kakvi su šumovi spadaju u svet senki, dok artikulisani glasovi čoveka i živitinja donose svetlost:

JABUKIN cvet-
kukurikanje petla
razvedrava jutro

I REČ moja
u toj svetlosti
razvedrava nebo

Haiku pesme Miroslava Todorovića su svedočanstva o dubokoj, iracionalnoj, animističkoj komunikaciji pesnika sa prirodom. Slike sveta koje on na ovaj način predstavlja liče na slike naivnih umetnika ili dece. To su najneposredniji uvidi u stanje čoveke duše koja ume duboko i neposredno da razgovara sa prirodom. Neverovatna je ujednačenost kvaliteta ovih pesama : one predstavljaju bogatu riznicu koja će oduševiti svakog ljubitelja duboke poetske misli.

Thursday, October 11, 2018

ORFEJEVA LJUBAV, haiku niz




Dimitar Anakiev
ORFEJEVA LJUBAV, haiku niz


Paganska duša
Orfejeva ljubi, o,
Euridiku.

Nema hrišćanskih
vrlina - Apolona
slavi, taj Orfej.

Razgovara u
Hadu sa Kerberima-
ljubav ga muči!

Toliko silna
ljubav paganskog sveta,
od nje se gine!

Kad vrati se bez
Euridike Orfej
smrti podleže .

Ove ljubavi,
kod pagana česte, ne zna
katehizam.

Gospodara svog
jer hrišćani ljube i
ne vole jeres.

Wednesday, October 10, 2018

SEĆANJE NA SRBU MITROVIĆA (1931-2007)

Dimitar Anakiev
SEĆANJE NA SRBU MITROVIĆA (1931-2007)

Početkom devedesetih godina prošlog veka soba Srba Mitrovića u porodičnom stanu u Kapetan Mišinoj bila je svojevrstan “komandni centar” srpskog haiku iako je Srba tek pravio prve korake u ovoj zgusnutoj formi. Tu je kod Srbe dolazio na sastanke Hiroshi Yamasaki Vukelić i oni su iz tog centra počeli svoje plodotvorno prevođenje japanskih klasika. U tu sobu dolazio sam i ja, na Srbin poziv, da bi diskutovali haiku ali i praktikovali haiku radionice. On je bio dosta stariji ali na početku haiku puta a moj staž u haiku je već imao kilometražu, nagrade, knjige i periodiku. Nas dvojica smo bili potpuno komplementarni, ne samo po godinama i stažu. Srba je bio diskurzivni pesnik navikunut na linearno izražavanje i fascinirala ga je moja sposobnost da u par sekundi iznedrim jezgrovit izraz (ako poeziju uporedimo sa matematikom, “normalna” pesnička naracija bila bi slična linearnoj funkciji na pr. x=y, dok bi haiku predstavljao eksponencijalnu funkciju x²=y² ili x³=y³...) a mene je kod Srbe fasciniralo jezičko bogatstvo nalik na okean u čijem plićaku sam se ja praćkao kao mala ribica.
Srba je bio jako hrabar da se je u svojim 60-tim upustio u novu formu koja je bila tuđa njegovom dotadanjem opusu i da pritom stigne da do kraja života ostvari značajano delo i kao pesnik i kao prevodilac. Za Srbinu inicijaciju u haiku kriv je Hiroši (oni su se upoznali preko zajedničkog prijatelja) a haiku radionice u Kapetan Mišinoj ostavile su vidan trag ne samo na dalji Hirošijev put već i na moj rad na formi haikua. Prvi put kod Srbe shvatio sam ozbiljnost književne radionice koja mi je zaličala na pravu pravcatu Hefestovu kovačnicu, gde se iz velikog kovačkog meha duva u vatru i zatim očađenog lica kuje usijano gvožđe reči. Sve to me je veoma obeležilo i nateralo da ozbiljno radim.
Odlazeći jedno veče iz Kapiten Mišine zapisao sam haiku:

Sva obasjana
sred zimske klizavice:
Srbina soba.

Na jednom od naših susreta u Kapetan Mišinoj Srba je izrekao zapažanje koje me je zamislilo. On je imao tu privilegiju osmišljanja svojih haiku početaka kao zreo pesnik i prevodilac. Rekao je ovo: “Haiku je jako važan za srpsku kulturu. Između mnogih izvanrednih suptilnosti koje mora da usvoji, pesnik nauči i to da mora držati jezik za zubima. A imali šta važnije od toga?” Ove misli su me kasnije preganjale godinama, nisam ih lako skuvao-držati jezik za zubima je tuđe mom karakteru, a danas mislim da su vrlo tačna i važna zapažanja iskusnog pesnika.
Srbin haiku koga ja najviše volim i mislim da je njegov lični “masterpiece” je sledeća pesma:

Nahranila me
jednim pogledom samo
ta mlada žena.

Međutim treba danas spasiti od zaborava i mnoge druge njegove haikue, kao što su:

Cilik tramvaja
vraća mi u sećanje
očevu ruku.

Novobračnici
udvoje džogiraju:
oblačci daha.

Zamajala se
gledanjem u daljinu
i ova čavka.

U šarenilu
zabavnog parka vidi
samo unuka.

Skrile se bube,
odbegle pevačice:
ja i te vrane.

PESNIČKI POZDRAV IZ SKOPLJA

Kako je lepo
jutro uz Kamesan blog!
Tvoj drugar Saša!

Aleksandar Prokopiev

Tuesday, October 9, 2018

RENGA DVA KAMESANA (ULANČANA PESMA)




Pre skoro dvanaest godina obreo sam se na japanskom otoku Jakušima u Pacifiku. Na tamošnjim peščanim plažama ogromne zelene kornjače polažu jaja. U to vreme imao sam pupčanu kilu pa sam stomak prevezivao svim mogućim krpama. Kada sam se na jednoj od plaža svukao pokazala se moja prevezana kila pa me je prijatelj sa kojim sam putovao nazvao kornjačom (kame). U Japanu nije pogrdno nazivati ljude životinjskim imenima. Tako sam uskoro postao Kame-san (gospodin Kornjača) pa sam kao uspomenu na obilazak Jakušime zadržao to ime kao svoj pesnički nadimak.
Međutim, nedavno su me posetila dva pesnika iz Kyota i od njih sam čuo da u Kyotu takođe živi pesnik sa pesničkim nadimkom Kamesan -"gospodin Kornjača". Ova fraza u japanskoj kulturi ima brojna značenja, ali to je posebna priča. Uglavnom, zamolio sam moje goste da me povežu sa gospodinom Kornjačom u Kyotu. I uskoro smo uspostavili internetni kontakt, kolega Kamesan zvao se pravim imenom Miyazaki Hisashi. Naravno oba smo bili zainteresovani da čujemo kako je onaj drugi dobio ime, a to su bile dve potpuno različite priče. On je u svom imenu imao oznaku (jedno od japanskih slova) kornjače pa su mu roditelji dali nadimak Kame, kao što na Balkanu dajemo ime Vuk ili Kamen: da ga sačuva od bolesti i omogući dug život. On je taj nadimak usvojio kao svoje pesničko ime...
Dogovorili smo se da napišemo jednu zajedničku rengu (zajedničku ulančanu pesmu), i uradili smo tako iako je tada besneo tajfun u Japanu:

Kamesan A.D. (Dimitar Anakiev)
Kamesan M.H. (Hisashi Miyazaki)


1.
Poetska šetnja-
poeziju beležim
sa zlatošipkom1
---Kamesan A.D.

2.
Tajfun zvani Džeb-
u našem vrtu poklon
sobni paravan2
---Kamesan M.H.

3.
Od Kamesana
do Kamesana-duga
iznad tajfuna.
---Kamesan A.D.

4.
Virtualno se
srela dva Kamesana-
ravnodnevica.
---Kamesan M.H.

5.
Ime sa značenjem,
ime bez značenja-željka
u bari pliva.
---Kamesan A.D.

6.
I sada evo
jedan Japanac voli
mačka Momčila3
---Kamesan M.H.



BELEŠKE UZ PESMU:

1-zlatošipka je biljka "solidago", ili "goldenrod"
2-sobni paravan je pregrada od bambusa iza koje se moguće presvući
3-mačak Momčilo, je moj prvi mačak, opevan u hajbunu Hajdučka trava koji je u Kjotu dobio nagradu na jednom književnom konkursu

Dimitar Anakiev

SEDAM HAIKU NA TEMU „ŽENA“ SAŠE PROKOPIEVA



Sašu Prokopieva (1953, Skopje) nije potrebno posebno predstavljati srpskom čitalaštvu. Oprobao se je u svim žanrovima proze. Ipak, kada je u pitanju haiku sam autor naglašava da mu je dugo prilazio kao stilskoj vežbi, uglavnom zato da pročisti svoj izraz. Autor je tri zbirke haikua. Nakon studijskog putovanja u Japan njegov odnos prema haikuu se je produbio. Zahvaljujući ovoj kratkoj formi počeo je da putuje svetom a njegove pesme publikovane su na svim kontinentima sem Afrike; osam godina uzastopno objavljuje u reprezentivnom časopisu „World Haiku“. Kako u belešci o sebi kaže sam autor „uvideo je da je bio srećne ruke kada je otpočeo da piše haiku“. Naučio je, kaže dalje, da opaža stvari, naročito detalje i da uživa u raznovrsnosti i lepoti života. U svakom slučaju, svedok Sašinog haiku puta, mogao bi da opazi njegovo autorsko zrenje, pre svega to da se je od usputnih skica i dosetki okrenuo komponovanju pravih pesama. I danas je pred nama tu Saša Prokopiev, haiku pesnik, kolega i saputnik.
Šarmantnim i raznovrsnim ciklusom o ženi dominira erotsko-metafizička slika „žena u moru“, koji je vredan autorski domet. (D.A.)


Klupa u parku.
Momak i devojka: svako
svoj mobitel.

Žena u moru.
Predaje svoje telo
žutom zalasku.

Sred velikog grada
dvorište. Fontana žubori.
Ana pije čaj.

Pada, pada, dažd.
Pred ulazom te čekam
ljut k'o zgužvan jež.

Mraz steže, neka
žena se razvikala
i tad – pahulje.

Damska pisma: slatko
-gorke mrvice sa
bogate trpeze.

„Sunce je zvezda“
od jutra mu već peva
igriva žena.

Prepevao sa makedonskog: Dimitar Anakiev

ČETIRI HAIKU NA TEMU ČETIRI SONGA KABAREA "SITUAKCIJA" SAŠE PROKOPIEVA


Dimitar Anakiev

ČETIRI HAIKU NA TEMU ČETIRI SONGA KABAREA
"SITUAKCIJA" SAŠE PROKOPIEVA, SKOPJE


Plava soba, da
osećanja naviru
zraci sećanja

Falični mesec,
nešto se nakrivio
taj zvuk klavira

Nema spokoja
u tvojim očima, ne
prepusti se

Kiši u Splitu
O, Kiši u Splitu, o
Kiši u Splitu


Monday, October 8, 2018

RELIGIOZNOST I MULTIKULTURNOST

Dimitar Anakiev
RELIGIOZNOST I MULTIKULTURNOST


Zanimljivo iskustvo deljenja haikua u jednoj srpskoj pesničkoj grupi. Dugo sam odsustvovao iz svoje matične sredine i moja književna iskustva za nju vezuju se za vreme multikulturne Jugoslavije. Prvo sam pre nekog vremena objavio sledeći svoj haiku:

Pobegavši od
kiše, muve sletele
na moju nogu.

To je haiku koji je 2006 bio na srpskom i engleskom objavljen u Americi u mojoj zapaženoj knjižici Balcony (Balkon) koju je objavio Red Moon Press. Upravo taj haiku bio je jedan od najslavljenijih i najzaslužnijih za uspeh knjige. U pitanju je religiozni haiku (prisetimo se šta znači reč “religija” -“re-ligare” znači “ponovo vezati” tj. sastaviti u celinu svet koji je analitički um, racio, rastavio na deliće zato da bi ga pokorio) kojim se povezuju nebeske pojave (kiša), insekti i čovek. Dakle u pitanju je najelementarnija religioznost, paganska, tako tipična za haiku i koju možemo videti i kod Bašoa iako se on deklarisao kao Budista, na primer veoma je slavljen njegov haiku:

Burnog li mora!
Prema ostrvu Sado,
Mlečni put leži. (Prevod: Hiroshi Yamasaki Vukelić)

I ovde vidimo spajanje neba(Mlečni put), zemlje (mora) i čoveka (Ostrtvo Sado poznato po svojoj istoriji) na jednostavan, direktan-prirodan (nemistifikovan) religiozni način. Pesma oduševljujućeg
panteizma.
Moja gornja pesma bila je u srpskoj književnoj grupi jedva opažena. Međutim, isti dan sam u istoj grupi objavio i sledeću pesmu:

Sklanjam puževe
sa kolovoza: gde je
Bog da ih čuva?

To je pesma napisana na dan objave, takođe je religiozna ali za razliku od prethodne nju sam napisao upotrebivši hrišćanski stereotip o Bogu kao čuvaru stada. Ovaj stereotip je bio odmah prepoznat i pesma je bila dobro primljena, budući da govori lokalni kulturni jezik (sudeći po nekom komentaru - iako bi autor više voleo da je pesma bila čitaocu privlačna po liniji identifikacije sa puževima, koji su za hrišćanstvo efemerni, što bi, ako je tačno, opet vodilo do saznanja da je čovek duboko u sebi ipak religiozan na paganski način). Kako bilo da bilo, prepoznatljiv kulturni stereotip je sigurno doprineo interesu za ovu pesmu.
Ovo razmišljanje me navodi na zaključak, koji se ne odnosi samo na Srbiju, već na Balkan u celini, da se naše kulture sve više zatvaraju i postaju kulturno monolitne, takoreći više ne umemo da primamo tuđe kulture. Takođe opažam da su hrišćanski stereotipi i apstrakna religioznost preplavili poeziju, da pesmu gotovo nije moguće napisati bez ideologije katehizma. Sve to pravi klimu za haiku težom i prava sreća je da haiku zaživeo mnogo pre kulturnih zatvaranja. Ali pisaćemo izgleda više hrišćanskih haikua nego Budističkih ili paganskih.

RENGA TRNOVE RUŽICE

U Ponedeljak, 8. Oktobra, 2018., u mimohodu poetske grupe Sapfa, ulančali smo svoje stihove:

Mi Bo (Mirjana Božin) i
Kamesan (Dimitar Anakiev)


1.
Povređena vretenom
Ružinog potiljka - Trnoružica
Caruje ex-rajskim vrtom!...
--- (Mi Bo)

2.
Nakon godina
samoće—hrabri mladić
je pronalazi.
--- (Kamesan)

3.
Na sto godina
U kuli je vreme
Zazidano.
--- (Mi Bo)

4.
Šta to otvori
ružin pupoljak? Miris
me obuzima.
--- (Kamesan)

5.
U Novoj Zemlji-Nebu
U čednom telu - svi ćemo biti
Latice jedne iste Ruže.
JEDNOST
--- (Mi Bo)

6.
Livada moje
mladosti-leptira dva
još se igraju.
--- (Kamesan)

Sunday, October 7, 2018

PLODOVI DUHA MIRJANE BOŽIN (12 novijih haiku)



(Mirjana Božin na proslavi 300 godišnjice Macuo Bašoa u Beogradu)

Dimitar Anakiev
PLODOVI DUHA MIRJANE BOŽIN, 12 haiku

Mirjana Božin je ono što Ban'ya Natsuishi naziva "genuine haiku poet" (rođena haiku pesnikinja) a takvih na srpskom poetskom nebu jedva da još ima. To su pesnici koji ne moraju učiti haiku da bi ga pisali (a haiku je, setimo se Santokine definicije: "srce poezije")...
Kada haiku ne bi bio najdemokratičnija poetska vrsta na svetu, Mirjanu bi morali zvati Kraljicom srpskog haiku, ili još bolje Princezom, ili vilom, jer su njen duh i poezija večito sveži i mladi, igrivi, stalno naviru strastno i provokativno otvarajući nove duhovne perspektive, bilo da se oslanjaju na impresiju ili ekspresiju...
Mirjanine haikue sam prvi put čitao u požeškom Paunu 1990 i do danas njeni haiku stihovi ostali su ne samo jednako uzbudljivi već je Mirjana bila sposobna da neprestano obogaćuje i produbljuje horizont svog haiku pesništva. I po poetskom kvalitetu i po kontinuitetu trajanja Mirjana je svojevrsni fenomen ne samo u srpskoj poeziji već i šire.
Dvanaest novijih haiku (sem prvog, koji je, veze radi, iz ranijeg rukopisa) koje ovde objavljujem, preuzeo sam sa njenog Facebooka, kao ilustraciju poetskog bogastva, svežine i originalnosti (uz neophodnu a retku iskrenost). Čega sve tu nema, u samo dvanaest kratkih pesama! Kao što bi i očekivali od rođene haiku pesnikinje, Mirjana je i vrstan akvarelista - ovaj niz pesama je ilustrovan njenim akvarelom "Plodovi duha".


Zalivam baštu
čuje se šapat
zemlje u mraku

Daleki mesec -
dete se zaigralo
udno sobe

kakvo osveženje
usred ljubavi-trenutak
nerazumevanja

stašni sud
na kojem svedočiš o vaskrsenju-
nežna voćko u cvatu!

Čupanje bisera
iz meke utrobe školjke-
sastavljam pesmu...

Sve osim reči
razume- kažem joj nešto-
mačka zeva!

Pod trešnjama u cvetu
rado bih bila panteista
(Ipak : neću )

kroz zaledjenu
noć odjekuje
oštar Mesec-

Pčela mi je sletela na grudi-
Je li joj moje srce
Sada medonosni cvet?

Reči su
ugljen-
dioksid?

Trenutak zebnje:
u čistom srcu ogledah
svoje lice

Udarivši o crep kokošinjca
Upravo je otpao jedan krupan orah-
(ako sam dobro razumela ovaj svet...)


(Akvarel: "Plodovi duha", Mirjane Božin)

Wednesday, October 3, 2018

У СЕЋАЊЕ НА МОМУ ДИМИЋА, хаибун

Димитар Анакиев
У СЕЋАЊЕ НА МОМУ ДИМИЋА (1944-2008)
(хаибун*, поводом десетогодишњице од смрти)

Мома је за мене пре свега симбол неког другог времена, када смо се песници сретали насмејани и међусобно дружили слободно и неограничено. Момин шарм и осмех данас није лако наћи. Али морам се сетити Моме и као поборника хаику поезије. Много је допринео развоју српског хаику као организатор, медијатор и као песник, иако је хаикуе писао пре случајно него систематично...
Заједно смо средином деведесетих путовали на хаику фестивал у Оџаке, када је негде између трамваја и аутобуса код Калемегдана нестао и вратио се са кесом трешања, а у возу, касније, изменили смо хаикуе, на тему његове кесе трешања, прво он, карикирајући своју важност:

Са кесом трешања,
Оџаци, стиже вам
прeпотребни Димић

затим и ја:

Између аутобуса
и трамваја застадох-
кеса трешења

Мома своја успутна бележења хаикуа никад није сакупио у неку збирку, алу су се његови хаикуи нашли у међународним антологијама:

Родитељи погинулог војника
одлазе сад
свако у своју одају

Са оком пуним
Свете Горе
свиће море

Две спајалице
на крпари под столом
још од зимус.

Њих двоје
и два штапа.
Последнја шетња.

Мома је био светски путник, али није могао живети без свог Миријева. Његова љубав према родном крају била ми је увек одушевљавајућа:

Ветар у коси-
Момино Миријево
у себи тражим.

*хаибун је јапанска хибридна форма, комбинација прозе (у хаику стилу) и хаику песама.

Sunday, September 30, 2018

Renga: As Close to Triglav




Evening, 9 Sept. 2018, Radovljica, Slovenia; a linked verse co-edited by Stephen Gill (Tito), Dimitar Anakiev (Kamesan) & Branko Manojlovic; based partly on a long journey made between summer and autumn. Footnotes are appended.

.

As close to Triglav1
as we could be …
a cloud or two apart

Tito

Autumn begins: my
two guests were looking for a church
but they found me

Kamesan

In the mountain breeze
a campanula2 has turned
deep gentian blue

Branko

To my pen as I write
atop the peak —
hoverfly

Tito

Very long ginko3 —
jotting down poetry
using a goldenrod4

Kamesan

Sun-ignited clouds
weighing into
the Julian Alps5

Branko

Lying on its side
on a carpet of grass,
a foal in bliss

Tito

Snails, cats and me —
in the kiwi garden today
friends from Kyoto

Kamesan

The slower path:
deep in forest
spindle6 berries

Branko

A sea wind
blowing through the belfry,
the bells almost tone

Tito

It’s getting colder —
next to a Communist shrine
the Crucifixion

Kamesan

Here Soča7 ran red
with soldiers’ blood …
kids throwing stones

Branko

The pale weeping tree
planted above
my white dog’s8 grave

Tito

Hard for me to grasp
the vanishing of a world:
yerba buena9

Kamesan

Imagine the bulging eyes
that first spied these
viridian lakes10

Branko

Wavering beneath me
through sun-dappled shallows,
faces of mosaic saints

Tito

My big moustache
too wild it got this morning —
the street is so steep

Kamesan

Through the hushed arteries
of ancient Piran11
to its very heart

Branko

A pair of flip-flops
left at the base of the olive —
a story awaits

Tito

Those xenophobic
mosquitoes: bite after bite
for fugitives

Kamesan

In Lika valley12
dark-eyed Syrians — a wary
herd of deer

Branko

.
Footnotes:
1 Mt. Triglav, highest mountain in Slovenia (and former Yugoslavia), 2864m, visible at rear left in the photo
2 campanula, bellflower
3 ginko, haiku composition stroll
4 goldenrod, tall yellow-flowered genus, solidago, mostly from N. America
5 Julian Alps, easternmost range in the Alps, stretching from Italy into Slovenia
6 spindle, pink-berried shrub genus, euonymous
7 Soča, river flowing to the Adriatic from the Julian Alps, scene of First World War fighting between Italy and Austro-Hungarian Empire
8 white dog, a spaniel from upland Nepal named Gabbitas, buried in England
9 yerba buena, spearmint
10 viridian lakes, Plitvice Lakes in Croatia
11 Piran, old port town in Slovenian Istria
12 Lika, region of central Croatia, bordering northern Bosnia-Herzegovina

Photography: ginko via Talež plateau
Firsr published: https://hailhaiku.wordpress.com/2018/09/29/renga-as-close-to-triglav/

Monday, September 24, 2018

SO CALLED "ELH" IS A TOOL OF IDEOLOGY OF LIBERALISM (from disccussion with colleagues poets) (1)


Hi guys,

talking with poets is a privilege! I thank you both for the possibility.

XXXXX, I like your phrase "insistence on form can be oppressive". I agree. But insistence on "no-form" (even called "free-form") can be also oppressive. Not only that, it changes whole perspective of haiku and it negates the history of the form, the tradition, i.e. it is anti-cultural posture and it also abolish international standards for cultural share as defined by International P.E.N. becoming unilateral cultural setup--position of power. So much more worry with "no-form" (false "free-form") than with the "form" from the viewpoint of oppression.
About changing the whole perspective of haiku: if you can not define haiku by form then you must define it by the content-that means we are automatically in the situation of "legal" censorship (censorship by definition!). Exactly this is our situation today! So my complaining about false "free form" foundation of haiku (As famous Serbian poet Branko Miljković once commented "free-form" with "Free of what"?) are exactly about censorship and cultural vandalism. The attribute "free" takes the meaning of "poetic license" (so we do not need any more "poetic license" that exist from ancient time i.e. individual freedom in expression because we have "free form"). You do not need to be very clever to recognize ideological setup of contemporary politics of liberalism where freedom to destroy is more important than individual freedom. So, "no-form" setup is clearly an expression of new kind of political totalitarianism. Can anyone of you disagree here? I think that is important question to discuss.
Of course, each language has different syllable structure (not only Japanese as announced by Bill the Big-Knowledge). So writing under "no-form" ideology you destroy local cultural differences, which is part of politics of political liberalism.
But more important is that poets writing haiku in "no-form" ideological context become unable even to count syllables! So I thank you for the comment about Hiroshi Yamasaki translation. It shows our alienation of art of poetry. The most basic knowledge is lost. That is also part of politics of political liberalism.
The art of counting syllables is best to be learned from own practice in collaboration with senior poet. In English it is best to be learned from James Kirkup. He is major poet. Poetry can be learned only from major poets. He left a lot of poems in 5-7-5 and also many articles about, but scattered in many different magazine such as Ko, or in his books. He explains clearly how to "read" syllables in English. He also explains how to read syllables in Spanish and what way in Catalan... I also published an article about Spanish syllables in Kamesan blog: http://kamesanhaikublog.blogspot.com/2018/02/5-7-5-in-spanish.html
You can not be sculptor without knowledge about material you work with, because not the same if you design clay, wood, iron or marble. The same is in poetry. Do not throw away that fundamental knowledge!

Let me finish with the conclusion: Poet's duty is to protect poetry from ideology (2) (I do not care if the ideology is called Stalinism of Liberalism). Slovenian modernist poet Oton Zupančič even wrote famous poem "Poet do you know you duty?" ("Ali veš poet svoj dolg?"). That poem is part of our culture and education. I think "poets" who defend ideology over poetry are not poets. They are political workers in poetry.

Of course, you have individual right not to be interested in counting syllables. Or you have right to be less talented in playing with form. That all are possible options. But that does not mean you need to become Stalinist or Mandatary of politics of liberalism as Bill Higginson did. That is why "poetic license" exist. Poet must be honest if want to be poet.
The honest position is to defend facts: haiku is defined by form, it is 5,7,5; plus there is "poetic license" to defend your individual rights (of being not oppressed :-).

The so called ELH is an ideological tool. It is created to act in the name of ideology of Liberalism. That is why writing and sharing poetry in English is very hard, often destructive and it is always political act. That is the fact that bothers me a lot. It is very hard to avoid but I hope we are poets with poetic interest bigger than ideological pressure.

What we are discussing here is definition of haiku. We used so many words because of heavy consequences related to this question. But this is not part of the discussion of quality of the poem or poet. These two questions are connected but also separated. I think Matsuo Basho explained the best what are the criteria for judging poem(s). These are 1. truthfulness/honesty ("makoto" i.e. "there is no poetry outside makoto") and "surplus meaning" (in fact, surplus meaning is nothing else than metaphoricity). So the first criteria is defining the field of poetry-what can be considered poetry, the second criteria, the most important, is defining the level of poetry. Basho did not discussed question of form because Bill Higginson was not yet born at that time and consequently the question of form did not existed :-) As any genuine poet Basho wrote in 5,7,5 pattern plus poetry license. I cannot imagine today "following Basho" but negate his basic approach to haiku form?!

Best regards to both!


Dimitar Anakiev


(1) ELH - English Language Haiku
(2) That does not mean that poet is not allowed to use ideology. That means that poet must not be subordinated to an ideology!

Saturday, September 22, 2018

U SLAVU KOMANDANTU

In Memoriam Živko Juroš (1942-2018)

U ponedeljak 11.9.2018, na dan sahrane, došla je do mene vest o smrti poslednjeg komandanta 345. planinske brigade, pukovnika Živka Juroša. Živko je bio ne samo moj prvi komandant, već i strastveni šahovski partner i smem reći i prijatelj. Bio je srdačan i otvoren čovek, pravi vojnik, od glave do pete. Zapamtio sam svoj prvi “kapetanski sastanak” (sastanak na kojem su kapetanima dodeljivani podoficiri) koji je on vodio i odgovarao na primedbe pojedinih komandira četa nezadovoljnih podoficirima koji su im bili dodeljeni. Živko bi graknuo “Kad bi ja svima vama dao najbolje podoficire, takve jedinice mogla bi da vodi i moja baba, ali vi ste starešine a to znači da možete i umete da radite sa kadrom kakvog imate; to znači biti vojnik, a ne priplakivanje!” Na mojoj prvoj brigadnoj vežbi na Počeku, usred zime i na temperaturi koja je noću dosezala -20, prišao je do mog pinzgauera i pitao me “Doktore, imaš li šah?” Ja sam zapanjeno ispod podkape progovorio smrznutim glasom “Ne” a Živko: “Kakav si ti doktor kad u sanitetskom kompletu nemaš šahovsku garnituru? Nemoj više da ti se događaju takvi propusti”. I nisu, zapamtio sam lekciju.
Živkov čvrst vojnički karakter i sklonost ka strateškom razmišljanju najbolje se je videla 1991. kada je odbio da učestvuje u rušenju Jugoslavije, zemlje kojoj je dao vojničku zakletvu. (Na ovom mestu treba se prisetiti da je Ustav SFRJ zabranjivio upotrebu armije u međuetničkim unutrašnjim sukobima, zašta je kasnije bila zloupotrebljena). Pukovnik Živko Juroš je bio jedan od retkih karijernih oficira JNA koji nije želeo da učestvuje u bratoubilačkom ratu. To ga je koštalo generalskog čina ali su time spašeni mnogobrojni mladi životi. Bio je Hrvat ali nije želeo da se priključi Tuđmanovoj vojsci niti da se prikloni nacionalizmu, novoj totalitarnoj ideologiji koja je zavlada Balkanom. Time što je odbio protivustavnu upotrebu 345. planinske brigade u građanskom ratu koga su iscenirali nacionalisti na čelu sa Miloševićem, sačuvao je njenu čast i dobro ime. Zato danas njeni bivši vojnici raznih nacionalnosti slave ime 345. planinske brigade. Neka mu je večna SLAVA I HVALA!

Sibirska zima-
otopli je potezom
šahista Juroš.


Dimitar Anakiev

Thursday, September 13, 2018

БОРО И ЈА, хаибун Димитра Анакиева




ДИМИТАР АНАКИЕВ

БОРО И ЈА
In memoriam: Боривој Буква (1948-2016)

Бора сам први пут видео у Толмину, почетком века, за време првог конгреса Светске хаику асоцијације. Пре тога сам га познавао само по имену, као сарадника публикација које сам уређивао. Тада је Боро био мој гост, и још једном у Домжалама, читали смо поезију.
Посећивао сам и ја њега иако такође не често. Пре две године сретосмо се на риви у Ријеци и пописмо кафу. Тада је настала заједничка фотографија и следећи хаику:

Стари поморци
на риви Бодули
кишица прши

Између сусрета измењивали смо писма, песме и поздраве! Стално смо били у срдачном контакту! Пре можда нешто више од пола године, кад сам живео у Јелшанама а радио у Бистрици (надомак Ријеке!), видео сам се са Бором последњи пут. Ишли смо тада на футбалску утакмицу у Ријеци, на новом стадиону Рујевица, а онда отишли и код Боре кући, у Пехлин, одмах поред Рујевице. Тако лепо је било! Боро је стално боловао од овог или оног али ништа није говорило о брзом крају. Тек недавно, позвао сам га из Опатије и јавила ми се кћерка, каже "Тату су данас отпустили из болнице након ампутације ноге". Тако сам сазнао за нерегулисани дијабетес. Тада написах и хаику:

На опатијску
плажу дошли туристи
-Боро без ноге

Мало затим Боро је умро. Сигурно је међу звездама јер такав добричина другде не може бити. Читам хаику из његове последње књиге Циљ је пут сам:

Море односи
последњи лист смокве
југо у луци

Tuesday, September 11, 2018

U CARSTVU ZLATOROGA, haibun Dimitra Anakieva





U CARSTVU ZLATOROGA, haibun Dimitra Anakieva

U svom pesničkom veku – poeziju pišem i objavljujem od šesnaeste godine a haiku od dvadeset pete – imao sam mogućnosti da sretnem mnoge pesnike sa svih strana sveta. Bez obzira na snagu talenta večina tih pesnika bili su pragmatični ljudi dok sam ređe sretao idealiste, koje obično smatramo “pravim pesnicima”. Pragmatičari imaju zemaljske ciljave, dok je sa idealistima drugačije. Saigyo, rodonačelnik waka poezije, je svakako bio idealista, dok za Matsuo Bashoa nisam siguran kojoj vrsti pesnika pripada.
Baš danas dođoše mi u posetu dva pesnika iz Kyota. Već kod predstavljanja opazio sam sjaj u njihovim očima.

Jesen je došla:
tražeči crkvu gosti
nađoše mene

Kyoćani odlučiše da ostanu par dana i uživaju u lepoti planina, reka i jezera po kojima je Gorenjska poznata... Sutradan pođosmo na ginko obodom planine Jelovica. Tokom drugog svetskog rata ova planina bila je žarište partizanskog otpora protiv fašističke okupacije, zato je posuta partizanskim grobovima. Kraj jednog od partizanskih spomenika na visoravni Talež zastali smo da se poklonimo žrtvama.

Zahledelo je-
komunistički hram i
raspeće zajedno.

Pogled sa visoravni Talež koji seže u dolinu sve do po lepoti nadeleko čuvenog jezera Bled, povukao nas je da ga potražimo. Lutali smo napoznatim stazama uz Savu Bohinku i naš put se veoma odužio.

Vrlo dug ginko-
poeziju beležim
sa zlatošipkom.

Moje stanište u Radovljici poznato je po otvorenom pogledu na planinu Triglav, koja je ne samo najviša planina u Sloveniji, već je i nacionalni simbol(1). Sve tri glave vrhovnog slovenskog božansta skrivale su se u koprenama magle od pogleda mojih gostiju puna dva dana. Treći dan magla je nestala.

Triglav obasjan
jutarnjim suncem: ta
nestvarna belina.

Lepota Triglava toliko nas je obuzela da smo odlučili da se uspnemo do Zlatorogovog carstva (2). Na žičnici za planinu Vogel pored divljeg jezera Bohinj nađosmo smo grupu stranaca koji su takođe pošli našim putem.

Zlatorogov kraj:
sa kamilom u džepu
arapski turist.

Zlatorogovo
carstvo: nemo treperi
senka leptitra.




FUSNOTE:

(1) Triglav je vrhovno božanstvo staroslovenskog panteona: “Triglav” znači “tri glave”. To što je pradavnim Slovenima uspelo da nadenu planini ime Triglav, značilo je da će uspeti u podnožju Triglava da nadvladaju Germane u botbi za životni prostor.
(2) Mit o Zlatorogu očuvao se kod Slovena (Slovenaca i Rusa), Albanaca i Grka a ima ga i kod drugih planinskih naroda. Govori, pored ostalog, o besmrtnom zlatorogom divljem jarcu iz čijih kapljica krvi, kada ga pogode lovci, odmah poraste planinske cveće koje zaceli njegove rane kad ih popase. Međutim kada ljudi beru planinsko cveće stigne ih nesreća. Planinski venac Julijskoh alpa kojim dominira Triglav popularno je nazvan “carstvo Zlatoroga”.

Friday, April 27, 2018

ČETIRI HAIKU ANĐELE NIKOLIĆ






Gledam u svemir
istočni vetar
briše granice

Jutarnje sunce
linija mog života
na horizontu

Inje na staklu
iz daleka vozovi
prazni dolaze

Leptira nema
i lišće trulo
život mi je prijao

--- Anđela Nikolić, Beograd




Anđela Nikolić rođena je 1991.godine, živi u Beogradu. Završila je studije arhitekture.
Ovih dana se izražava poetikom haikua, i na izlete nosi polaroid.

Saturday, April 21, 2018

TRAGOM "ZABRANJENOG LJUBIMCA" BRANKA MANOJLOVIĆA

U čast Brankove Velike nagrade u Kjotu, najbolji haibun na Gendžuan konkursu, pokušao sam da sažmem njegov haibun u jedan sam haiku. Eve rezultata:

Tragom Branka Manojlovića

Čekam devojku-
zabranjeni ljubimac
bogomoljka.

--- Dimitar Anakiev

VELIKA GENDŽUAN NAGRADA za haibun "Zabranjeni ljubimac" Branka Manojlovića

Branko Manojlović

Zabranjeni ljubimac

U mom ugovoru o iznajmljivanju piše da držanje kućnih ljubimaca nije dozvoljeno. Pre neki dan sam dva puta proverio. Razlog? Pa, postepeno shvatam da ja ustvari imam ljubimca: jednu bogomoljku.

Sećam se da sam se pre nekoliko nedelja sunčao u basti ispred kuće, razmišljajuci o svemu i svačemu. Najviše o Y. Bila je u krevetu zbog nazeba i nije mi se javljala nekoliko dana. Zadubljen u mislima, odjednom sam primetio bogomoljku tik pored svoje leve noge. I ona je bila žedna sunca. Raširila je krila otkrivajući svoj svilenkast stomak. Bilo je nemoguće ne primetiti njen dugi žućkasti rez duž stomaka. Ožiljak iz borbe? Beleg od rodjenja?

bašta u korovu
iz visoke trave
bogomoljka

U svakom slučaju izgledala je kao da je kod svoje kuće, izležavajuci se na drvenoj dasci na toplom novembarskom suncu. Posle izvesnog vremena odlučio sam da testiram izdržljivost stvorenja, pa sam stavio ruku pravo pred njeno lice. Nije se ni makla. Jako sam lupio nogom o dasku. Još uvek ništa. Onda sam pogurnuo stvorenje nekoliko santimetara u stranu i za momenat je izgubila ravnotežu, ali je ubrzo opet bila na nogama, i hrabro se vratila u prvobitni položaj. Nekoliko sam puta ponovio eskperiment – rezultat uvek isti.

na sunčanoj pozornici
insekt
odbija da se pokloni

Vreme je nedavno bilo priijatno i nekoliko puta sam sedeo u bašti. Svaki put bogomoljka prilepljena uz mene kao najodanije pseto. Postala je istinski ljubimac. Jednom sam čak uhvatio sebe da razgovaram sa njom. Drugi put sam je nahranio ubijenom muvom. Sa divljenjem sam posmatrao kako vilice mog prijatelja grickaju obrok, malo pomalo.

Danas me je posetila Y. sasvim oporavljena. Želim da je upoznam sa svojim novim kućnim drugarom. Izađemo u baštu. No, bogomoljke nema na vidiku. Krenemo da istražujemo kroz travu, korov, saksije sa biljkama – sve uzalud. Y. najzad kaže: "Mozda sam bogomoljka bila JA sve vreme“.

(Sa engleskog preveo autor)

https://hailhaiku.wordpress.com/

Thursday, April 12, 2018

JUTRO NA OBALI JEZERA DAMIRA DAMIRA






Jutro na obali jezera.
Tonem u haiku.

„50 SRPSKIH HAIKU ZA 21. VEK“ je što bi se žargonski reklo “must have” antologija, probrana sofisticiranošću jednog od najvećih svetskih autoriteta za haiku Dimitra Anakieva.
Petodecenijski presek istorije haiku stvaralaštva u Srbiji predstavljen u ovoj knjizi povešće vas na putovanje u srž pesničkog istinoljublja i metaforičke snage ove kratke forme.
Ova zbirka svrstava srpske haiku pesnike na svetsku mapu rame uz rame sa kolegama iz Japana, Evrope, Amerike, a u isto vreme je i zvezda Severnjača za nadolazeće genearcije haiku pesnika.

Rewalsar, 10.4.2018 Damir Damir



Morning by the lake.
I am sinking into haiku.

"50 SERBIAN HAIKU FOR 21ST CENTURY" is a must-have anthology, selected with sofistication by Dimitar Anakiev, one of the biggest haiku experts worldwide.
A review of five decades of haiku history in Serbia presented in this book will take you to a journey into the heart of poetic veracity and metaphoric strength of this short form.
This anthology puts the Serbian haiku poets on the world map shoulder to shoulder with their colleagues from Japan, Europe and America, whilst serving as a guiding star for the future generations of haiku authors.

Rewalsar, 10.4.2018 Damir Damir

EARTH IN SUNRISE: FESTIVAL OF MULTICULTURALISM IN HAIKU



Dimitar Anakiev
EARTH IN SUNRISE: FESTIVAL OF MULTICULTURALISM IN HAIKU
(Short note on)

From American scholars and editors we are used to see unilateral approach towards haiku that do not respect International P.E.N. standards of cultural share, before all the most basic “all the forms are universal, all cultures are equal”. They usually treat haiku as a kind of war booty and consequently haiku poetry is presented as a colonial literature. In desperation I once wrote a haiku:

Haiku and Palestine
two precious things with
the same destiny.

What are the characteristics of haiku as a colonial literature? Those are well known in the form of omnipresent (new) “definition of haiku”:

1. Negation of the historical development of haiku in Japan and development of various haiku genres.
2. Rising of the cult of Matsuo Basho and Zen Buddhism as the only haiku ideology.
3. Use of Japanese cultural labels as the means of censorship (senryu, zappai, kigo...)
4. Negating the universality of the form and consequently the destruction of the form (Form is a tool, not limitation, for one who wants to use it)
5. Denying of multiculturalism in haiku and concealed return to Takahama Kyoshi's authoritative principles (The term “international haiku” is usually replaced with “global haiku” or “English-language haiku”; denying existing of syllables in Japanese language; replacing “poetry license” with the ruling politics of liberalism...).

But not all American scholars are step-mothers of haiku. The work of Professor Dr. Richard Gilbert from Kumamoto university is in the real sense multicultural, democratic and responsible towards haiku and literature in general. He and his group of collaborators translated and presented collected works of founder of Gendai Haiku (“Contemporary Haiku”), famous poet Tohta Kaneko (1919-2018) while his associate Dr. Ito Yuki, in his today famous work “New Rising Haiku” (Monograph: Red Moon Press, 2007) presented through Japanese totalitarian experience during the WW2 what happens when “poetry license” is denied to poets (the practice, in different way, we face today too). The last book of Richard Gilbert and his associate David Ostman, “Earth in Sunrise, International Haiku in Global Perspective, A course for English-Language Study” (Red Moon Press, 2017) is real festival of multiculturalism in haiku. Dr. Gilbert who came to Japan from Boulder Naropa University where he studied under influence of Beat Generation, and before moving to Japan he was earning for life in coffee roasting business as total outsider, succeeded in rising different attitude than we had in traditional-mainstream American haiku concepts until today. Earth in Sunrise is light, bright and powerful poetic reading that opens numerous views to one who is really interested in haiku. Gilbert used his research of Japanese Gendai haiku to present various Japanese concepts of haiku that opens numerous doors to haiku. Multiculturalism and gender-pluralism of haiku are really big achievements of this book along with very interesting and proportionate high poetic level of poems used for illustration. Nearly two hundreds of haiku poems from different sides of the worlds are an excellent illustration for presented concepts. In this charming book I was for the first time reading haiku poetry from Nigeria and Ghana:

harvest home
an ant carries the last
breadcrumb
--- Barnabas Ikeoluwa Adeleke (Nigeria)


riverside
a crocodile waits
in a monkey shadow
--- Adjel Agyei-Baah (Ghana)


Of course I disagree presenting all haiku of all authors with “small capitals” (1), as usually American editors do, it is also a kind of violation of poetry license but for the present moment of international haiku that is a small problem. I warmly recommend Earth in Sunrise as a tool for opening the doors of Mind and Heart of all lovers of haiku.

(1) Morning Chirp on Formal Pluralism: http://kamesanhaikublog.blogspot.si/2018/02/morning-chirp-on-formal-pluralism.html

Monday, April 9, 2018

PREDGOVOR UZ ANTOLOGIJU „50 SRPSKIH HAIKU ZA 21. VEK“


PREDGOVOR UZ ANTOLOGIJU „50 SRPSKIH HAIKU ZA 21. VEK“

Na našim prostorima se haiku piše i objavljuje pet decenija. To je dovoljno vremena da se poetska forma razvije i pokaše svoje mogućnosti. U prvo vreme se je mislilo da haiku služi samo beleženju zanimljivih percepcija, a danas znamo da haiku ima literarni diapazon širok i dubok kao i svaka druga literarna forma. Kroz haiku se može izraziti sve: radost i bol, razmišljanje, može se protestirati ili agitovati, izražavati drama, istorijske istine ili futurističke vizije i sve to na puno različitih načina, individualnih stilova i umetničkih žanrova.

Naš haiku se je razvijao kroz vlastitu praksu ali i kroz interakciju sa haiku poezijom koja je nastajala u Evropi, Americi i Japanu. Ova poslednja bila je naročito važna. Demokratske promene japanskog društva dovele su do dinamičkog razvoja u polju literature. Već japanski pesnici koji su kao imperijalni vojnici boravili u zemljama izvan Japana uvideli su kulturna ograničenja tradicionalnog haiku i značaj multikulturnog pristupa haiku poeziji. Novo vreme koje je ubrzalo kulturnu razmenu sa svetom istaklo je potrebu za prevazilaženjem lokakalnih kulturnih granica u tradicionalnoj literaturi. Novi koncepti u metodama pisanja i shvatanja haiku upereni prema univerzalnosti umetničkog izraza doveli su do velikih promena. Naročito je bila važna pojava „Rečnika ključnih reči“ koji je 1990 objavio pesnik Ban'ya Natsuishi (1). Ta knjiga je učinila metodičan rad sa simboličnim rečima potpuno univerzalnim napuštajući kulturno uslovljen sistem sezonskih reči („kigo“). To ne znači da su novi koncepti ukinuli stare vrednosti, već samo to, da su prevazišli njihova ograničenja.

U Srbiji je haiku od samog početka bio prihvaćen širokim rukama. Kao u malo kojoj drugoj zemlji haiku piše jednako narod i proslavljeni pesnici. Zato je možda pre nego u nekim drugim zemljama haiku u Srbiji dosegao nivo prave literature sa svim individualnim i žanrovskim bogastvom. Štaviše haiku je u Srbiji u potpunosti savremena literatura (a zar bi literatura mogla biti nesavremena?) i priređivač se je potrudio, angažujući svoje četvrt veka dugo međunarodno iskustvo u uređivanju haiku poezije, da to u ovoj antologiji pokaže i dokaže. Prošlo je vreme kada su haiku pesnici kod nas bili „verska sekta“(2) a haiku „Gost sa Istoka“(3) - gost se je odomaćio zahvaljujući talentu i istrajnosti srpskih pesnika, ali i predanom uredničkom radu mnogih entuzijasta.

Pogledajmo zbog čega je ova kolekcija srpskih haikua savremena a tu je prvo najvažnija tematska analiza. Evo tema o kojima su pevali srpski pesnici: ogledalo, jaje na grobu (zadušnice), operacija, glasovi, đavo, noge (deo tela), trudnoća, Japan (država), spomenik heroju, lava (nepogoda), infuzija, izvor, gitara (muzika), šajkača (rat), radnici, svetlost, Kosovo polje (istorija), grobovi slobodara, razvod, kuče (mezimac), spavanje, defloracija, Cigani, pridošlica, Aušvic (istorija), smeće, vojnici, gradilište, žena (erotika), Bogorodica, fenjer, saobraćaj, vrabac, roditelji, ruka (deo tela), zatvorska ćelija, grobovi, srpski (jezik), invalid, zelenilo, školjke, vaza, kokoši, samoća, spomenik, budućnost, pečurke, kiša, kišobran, jugo. Ovaj tematski spektar je nesumljivo potpuno savremen. Dovoljno je pogledati samo takozvano „žensko pismo“ i da u njemu nađemo tri zanimljive teme: defloraciju, trudnoću i razvod po kojima sudeć su haiku pesnici (pesnikinje) savremeniji(e) od umetnika u srpskom filmu. Međutim i ako pogledamo stilski, čak i religiozne teme, koje nisu deo savremenog opusa, tretirane su savremeno. Na primer Desankim odnos do Bogorodice nije doktrinaran, nego ljudski, majčinski: ona u njoj vidi pre svega majku i Isus nije tamo nikakav Bog već obična beba. Detaljna tematska analiza bi pokazala mnoge veoma zanimljive stvari koji bi bile uznemirljive čak i za dobre poznavaoce srpskog društva i kulture. Možda bi neko mogao čak zaključiti da su srpski haiku pesnici avangarda među književnicima i umetnicima.

Prilikom izbora pesama, pored tematske analize, osnovna vodilja mi je bila pesnička iskrenost i asocijativna snaga (metaforičnost) pesama. Rečeno uobičajnim jezikom: poetska vitalnost i snaga pesama. U tom smislu nisam pravio nikakve kompromise i zato verujem da je pred čitalaštvom i stručnom publikom uzbudljivo pesničko štivo koje govori o svetloj budućnosti srpskog haiku.


U Radovljici, 9.4.2018 Dimitar Anakiev


Fusnote:

(1) Kratku skicu rečnika ključnih reči Ban'ye Nacuishija donosimo u Apendixu br.1
(2) Desanka je u nekom intervju, ne bez simpatija, rekla da su haiku pesnici kao neka verska sekta.
(3) Istomena knjiga dr. Živona Živkovića, izašla 1996 u Prosveti Niš predstavlja jedinstvenu u svetu knjigu književnog kriticizma haiku poezije baziranu na temeljima opšte književnosti a ne na japanskoj kulturi.

Apendix (1):

KLJUČNE REČI
SVETSKOG HAIKU REČNIKA
Ban'ya Natsuishi

legenda:
*označavaju pojedine OBLASTI dok su unutar
[ ] navedene KLJUČNE REČI iz navedenih oblasti

*DUH
[ Snovi, srce, ljubav, mržnja, zadovoljstvo, sreća, tuga, bes, strah, nada, usamljenost, razočaranje, želja, druga osećanja, ludilo, sećanja, sadašnjost, sloboda, volja ]

*TELO
[ Glava, kosa, brada, oči, uši, nos, usne, zubi, lezik, grlo, vrat, ramena, leđa, ruka, šaka, prst, nokti, stomak, zadnjica, stopalo, peta ]

*HRANA
[ Kuvanje, namernice, restoran, hleb, pirinač, meso, jaja, ribe, plodovi mora, povrće, knedle, testenine, supa, pića, čaj, kafa, sok, med, tečnost, voće, sladoled, kolači, doručak, ručak, večera, gastronomija, dijeta ]

*SEKSUALNOST
[ muškarac, žena, dečak, devojčica, čulnost, seks, homoseksualnost, seksualni položaji, seksualni organi, pornografija, prostitucija ]

*PORODICA
[ predci, prababa, pradeda, majka otac, stric, strina, rodjak, brat, sestra, muž, venčanje, razvod, žena, beba, dete, unuk, porodica, dom ]

*LJUDSKI ŽIVOT
[ rodjenje, ime, škola, igra, sport, jezik, razgovor, prijatelj, novac, karte, zabava, haiku, poezija, slika, knjiga, časopis, muzika, pesma, igra, pozorište, bioskop, lutija, TV, novine, kompjuter, šminka, kupovina, igre, društvo, zakon, rad, poljoprivreda, ribolov, lov, odmor, piknik, penzija,
starenje, rat, oružje, bomba, mir, obećanje ]

*OBLAČENJE
[ odelo, džemper, haljina, košulja, donji veš, šešir, cipele, kaiš, rukavice, tregeri, suknja, kupaći kostim, pranje ]

*KUĆA
[ kuća, stan, gradnja, kula, sto, pult, stolica, krevet, ostali nemaštaj, vrata, ulaz, zid, stub, vrata, podrum, soba, kuhinja, ognjište/kamin, peć/, zavesa, prozor, salon, sijalica,kupatilo, tuš, svetlarnik, lift, stepenice, hodnik, prizemlje, vrt ]

*PUTOVANJE
[ Putovanje, izlet, hodočašće, putnik, prosjak, pasoš, šetnja, strana zemlja, razgledanje znamenitosti, daljina, automobil, autobus, voz, stanica, stajalište, brod, luka, avion, aerodrom, raketa, hotel, nostalgija, povratak ]

*SMRT
[ starenje, bolest, bolnica, smrt, samoubistvo, ubistvo, sahrana, grob, poslednja želja, testament ]

*VREME
[ trenutak, sekunda, minut, sat, jutro, podne, veče, noć, dan, praznik, sedmica, mesec, nova godina, proleće, leto, jesen, zima, sezona, godina, vek, era, milenijum, prošlost, sadašnjost, večnost, kalendar, časovnik ]

*NEBO
[ nebo, sunce, ponoćno sunce, mesec, zvezda, satelit, aurora, svetlost, senka, oblak, magla, dijamantska prašina, kiša, sneg, vetar, oluja, grom, duga, galaksija, nebula, prostor ]

*ZEMLJA
[ tlo, kontinent, prerija, polje, pustinja, ravnica, basen, brdo, poluostrvo, rt, zaliv, ostrvo, more, okean, talas, planina, vulkan, kosina, rupa, pećina, dolina, jezero, ribnjak, reka, vodopad, rosa, inje, ledenik, grad, glavni grad, selo, država, farma, park, put, most, tunel, zemljotres, poplava, zemlja ]

*ŽIVOTINJE
[ pas, mačka, konj, magarac, zebra, žirafa, krava, majmun, slon, lav, tigar, medved, lisica, jelen, zec, veverica, kit, delfin, drugi sisari, kornjača, lasta, vrabac, labud, kokoška, galeb, patka, čaplja, ždral, ostale ptice, školjka, puž, zmija, krokodil, gušter, crv, dinosaurus, zmaj, ajkula, ribe, rakovi, žabe, zoo, bakterije ]

*INSEKTI
[ mrav, leptir, moljac, vilin-konjic, svitac, konjska muva, cvrčak, pauk, pčela, osa, muva, komarac, skakavac, zrikavac, buba-mara, buba-švaba, ostali ]

*BILJKE
[ ruža, trešnja, kamelija, azalea, jabuka, kruška, maslina, vinovaloza, badem, pomorandža, kaki, orah, kesten, platan, bor, jela, hrast, jasen, javor, vrba, buka, i ostalo drveće, trave, kaktus, lišće, deblo, koren, seme, repa, ladolež, ljiljan, suncokret, orhideja, ljubičica, hrizantema, ostalo cveće, mahovina, šuma, drvo, cvećar, botanički vrt ]

*MATERIJALI
[ kamen, stena, pesak, zlato, srebro, bakar, bronza, gvoždje, drugi metali, dragikamen, staklo, voda, led, vatra, struja, plastika, cement, papir, vazduh, zvuk, boja, miris, hemijski elementi, vakum ]

*RELIGIJE
[ molitva, bogovi, kaludjer, svetost, hram, crkva, manastir, džamija, duhovi, djavo,
duh, raj, raj, čistilište, pakao, Biblija, Sutre, Koran, Božić, Ramadan, tabou, praznici ]

*VLASTITA IMENA
[ ličnosti, heroji, mesta, radovi ]
PS. Reč je o otvorenom sistemu koji dozvoljava intervencije, dopune, dorade i preosmišljavanja.

Saturday, April 7, 2018

50 SRPSKIH HAIKU ZA 21 VEK (Antologija savremene srpske haiku poezije)






Obeležavajući 25 godišnjicu svojeg uredničkog rada u haiku poeziji, odlučio sam da napravim Antologiju savremenog srpskog haiku - 50 srpskih haiku za 21 vek. Godine 1993 otpočeo sam sa uređivanjem Haiku novina, ovom radu sam prudružio prvi haiku časopis na slovenačkom Prijatelj (1996-1998), 1999 uredio sam Knots (Čvorovi) antologiju haiku poezije jugoistočne Evrope, na engleskom, ko-urednik bio mi je Jim Kacian (Prijatelj, 1999). Ova zbirka doživela je veliki uspeh u Americi i širom sveta, iste godine uredio sam antologiju anti-ratnog haikua Parče neba, na srpskom, češkom i engleskom (Daupin, Prague, 1999); antalogija je nagrađena medaljom Franca Kafke.
Godine 2005 uredio sam antologiju slovenačkog haiku Ribnik tišine (Apokalipsa, 2005). Ova antologija izašla je na 12 jezika i doživela je brojne evropske promocije, postavivši slovenački haiku na mapu sveta-tiraž je planuo u rekordnom roku. Godine 2013 uredio sam svetsku antologiju anti-ratnog haiku, haiku protiv nasilja i za poštovanje čovekovih prava (Kamesan Books, 2013, Santa Cruz,CA). Iste godine izašlo je i drugo izdanje te knjige. U njoj se je našlo 903 haiku, 435 pesnika, iz 48 država sa svih kontinenata, koji govore 35 različitih jezika. Knjiga je nagrađena u Japanu nagradom Ginyu, u Americi je nominovana za THF nagradu, koju nismo prihvatili. Antologija 50 srpskih savremenih haiku je skromnija po obimu ali reprezentuje najvitalniju bazu srpskog haiku. Ubeđen sam da je unatoč skromnosti njen značaj zaista veliki.


50 SRPSKIH HAIKU ZA 21 VEK (Antologija savremene srpske haiku poezije)
Priredio: Dimitar Anakiev

1.
Treperi lik u vodi.
List sa grane najednom
razbi ogledalo.
--- Zoran Vučić

2.
Crveno jaje
sa nadgrobne ploče
odgura vetar.
---Vitomir Miletić Witata

3.
Ruže u vazi-
posle operacije oka
još crvenije.
--- Zoran Doderović

4.
Ispraćam leto.
U mom srcu glasovi
bezbrojnih bića.
---Dušan Pajin

5.
Đavola sretoh
ali navukoh masku
ravnodušnosti.
---Dragan J. Ristič

6.
Brvno kraj prtine-
zahvalno su zastale
umorne noge.
---M.T.Vid

7.
Nosila sam bebu
u vreme Černobila
nosim je i sada.
---Ljiljana Mitrović

8.
Šapućem molitvu
i osećam: Japan jeste
u mojoj sobi.
---Dušan Vidaković
9.
Na postamentu
šumska jagoda-cveta
pored heroja.
---Slavko Sedlar

10.
Činim šta mogu:
Ispred lave okom sklanjam
Baštu u cvetu.
---Milijan Despotović

11.
U razmacima
ćurliće neka ptica-
kaplje infuzija.
--- Rajna Begović

12.
Kristalni izvor.
Šumica me posmatra
njegovim okom.
--- Momčilo Tešić

13.
Mladom mesecu
noćas komšija tiho
svira gitaru.
---Predrag Pešić Šera

14.
Rat uze sina.
Otac svakog jutra
ljubi šajkaču.
---Dragica Gašpar

15.
Na barikadi
gladni radnici čekaju-
laste odoše
---Nenad Glišić

16.
Nestade svetla.
Svetli i ona koja
lampu donosi.
---Tomislav Mijović


17.
Kosovo polje.
Nad izgubljenim carstvom
krava maše repom.
---Svetomir Đurbabić

18.
U starom šlemu
hrizanteme-za grobove
slobodara.
---Dragan Studen

19.
proleće posle razvoda-
praznina raste gde
bejahu sećanja.
---Jasmina Nadaškić Đorđević

20.
Beg od poplave-
žena u naručju
nosi kuče.
---Aleksandar Pavić

21.
Spavam na livadi
vetar me uspavljuje
vetar me budi
---Nenad Burgić


22.
Nije došao-
sama ću oduzeti
nevinost moru
---Eleonora Luthander

23.
Jesenji mesec-
kuda to noćas plove
senke Cigana.
---Baja Saitović

24.
Grubo, baš grubo
guraju pridošlicu--
ti golubovi
---Tatjana Stefanović

25.
Glas Aušvica-
sa žičane ograde
cvrkuće ptica.
---Zorica Novaković

26.
Po trotoaru
prosuto zimsko smeće.
Izležava se.
--- Vladislav Bajac

27.
Kolona vojnika
omamljena svežinom
zelenih jabuka.
--- Bojan Jovanović

28.
Zasuto zemljom
uvelo drvo trpi
na gradilištu.
--- Hiroši Jamasaki Vukelić

29.
Nahrani me
jednim pogledom samo
ta mlada žena.
---Srba Mitrović

30.
Bogorodica
neoprezno drži Hrista
ispustiće ga.
--- Desanka Maksimović

31.
Ugasi fenjer
pokazaću ti nešto lepo-
senku na zidu
--- Zoran Matić

32.
spor saobraćaj:
behari levo i desno
umiru graciozno
---Branko Manojlović

33.
Od bombe usmrćenih
nesahranjen je jedino
sićušni vrabac.
--- Rade Dacić

34.
Roditelji poginulog
vojnika odlaze sad
svako u svoju odaju.
--- Moma Dimić

35.
Ruka koja zakida
na vagi,
pomazi li koga katkad?
--- Mirjana Božin

36.
U ćeliji sa
šest ubica, dnevni mir
remiti muva.
--- Damir Damir

37.
Stari grobovi
iskopani oruđem
novih ratnika.
--- Zoran Nikolić Mali

38.
Teškaš Salihu
televizor pojača:
program na srpskom.
--- Dimitar Anakiev

39.
Ko jesen prođe
devojčica bez noge
Terazijama.
--- Dragan Žigić

40.
Novi Beograd:
kad vozim sam, ne vidim
to zelenilo.
---Aleksandar Nojgebauer

41.
Ljetna oseka.
Školjke na osami
leže spljoštene.
---Ljubomir Dragović

42.
Tužno je lepa
prazna vaza na stolu:
sanja proleće
--- Nikola Nilić

43.
Crna kiša
zrelih dudinja prlja
bele kokoši.
--- Dobrica Erić

44.
Sa kućnim dimom
putuje do nebesa
moja osama.
---Miroslav Belović

45.
Isukao mač
na jato golubova:
bronzani ratnik.
--- Nebojša Simin

46.
Zalazak sunca-
oslonjen o tojagu
mislim o jutru.
---Milenko D. Ćirović Ljutički

47.
Gledam Ciganće
otoše u pečurće.
A ja, na grobje.
---Dragoslav Manić Forski

48.
posle pljuska kap
kiše okruži celo
nebo u bari.
---Verica Živković

49.
kiša-
kupujem kišobran
koji mi se ne sviđa
---Stanoja Plavšić

50.
More odnosi
poslednji list smokve-
jugo u luci.
---Borivoj Bukva

DA LI JE HAIKU SLOBODNA ILI KOLONIJALNA LITERATURA?




Dimitar Anakiev
DA LI JE HAIKU SLOBODNA ILI KOLONIJALNA LITERATURA?
(Tekst napisan povodom 25 godina Haiku novina)

Kada smo 1993 godina počinjali Haiku novine naša namera je bila da uspostavimo direktan most između srpske/jugoslovenske i japanske kulture. Dvadeset i pet godina kasnije vidimo preovladavajuće prisustvo američkih autora u Haiku novinama i ,u polju teorije, gotovo isključivo onih autora iz drugih zemalja koji su zastupnici američko-japanskog kulturnog stava.

Međutim, otsustvo nacionalno važnih pesnika u današnjoj američkoj haiku poeziji (za razliku od pređašnjih) postavlja pitanje da li današnji njeni protagonisti mogu biti, uprkos raširenosti engleskoj jezika, smatrana uzornim? I dalje, da li su postulati na kojima počiva današnja amarička haiku literatura postulati slobodne ili kolonijalne literature? Da bi smo odgovorili na ovo pitanje moramo prvo znati šta je to slobodna literatura? Odgovor je jednostavan: to je kulturno autonomna literatura koja poštuje pravo na individualnu slobodu izražavanja (poetska licenca) i u procesu kulturne razmene učestvuje na osnovu načela Međunarodnog P.E.N.-a: „sve forme su univerzalne, sve kulture su ravnopravne“. Ova fundamentalna parola, u slučaju haiku znači, da je osnovni oblik haiku poezije u svim zemljama i svim kulturama 5,7,5 a da zahvaljujući poetskoj licenci od individualnog pesničkog stila zavisi koliko i kako će poštovati formu. Kulturna jednakost znači da pesnici u Srbiji ili Švedskoj ili SAD, na primer, ne moraju učiti japansku kulturu da bi pisali haiku, to im garantuje njihova kulturna autonomija. Univerzalnost forme podrazumeva angažovanje lokalne kulture kao osnove za haiku stvaralaštvo u svakoj zemlji ponaosob. To znači da Desanka Maksimović ili Tomas Transtroemer ne moraju znati šta je kigo ili senryu, prosto zato što su to kulturno uslovljeni termini koji nisu univerzalni. Forma je univerzalna, kigo nije, senryu nije. U zemljama koje poštuje pravila koja važe za slobodnu literaturu – u prošlosti su to bili i Srbija i Švedska i SAD – imamo učešće nacionalno važnih pesnika u lokalnoj literaturi. Uzdizanje kulture nad poezijom, nametanje japanske kulture pesnicima, znači oterati značajne pesnike iz haiku. Jasno je da japanska kultura koja se nameće tuđim pesnicima ne može biti prava japanska kultura već je to kolonijalni surogat, koji ima ciljeve drugačije od poetskih. Naravno, mnogi poznati pesnici iskoristili su svoju poetsku licencu zato da bi učili japansku kulturu, jedan od najboljih primera je američki pesnik Alen Ginsberg. Međutim tuđa kultura ne može nikad biti domaći literarni standard, ona je uvek prepuštena pravu izbora.

Kakva je situacija u Americi danas? Očigledna je današnja generacija američkih urednika opredeljena za politiku kolonijalizma u literaturi, a takvo stanje ima tradiciju. To u prvom redu znaći da se ne poštuju pravila Međunarodnog P.E.N. (rezultat političkog unilateralizma), individualna sloboda se prekriva sa politikom liberalizma, univerzalnost forme se negira a elementi japanske kulture, kao što su kigo i senryu, pretvaraju se u etikete i koriste se kao sofisticirana sredstva cenzure. Ceo ovoj sklop kolonijalnih mera stupa zaista na scenu sa Williamom Higginsonom, koga možemo smatrati ocem kolonijalnog pristupa haiku literaturi iako ovaj pristip vidimo od samog početka, još od Harolda Golda Hendersona. Koje su osobine kolonijalne literature? One su jasno vidljive:

1.Negiranje istorijskog razvoja haikua u Japanu i razvoja raznih žanrova haiku.
2.Gajenje kulta Macuo Bašoa i zen budizma kao jedine ideologije haikua.
3.Korištenje japanskih kulturnih etiketa kao sredstva cenzure (kigo, senryu...)
4.Negiranje univerzalnosti forme i posledično razaranje forme.
5.Osporavanje multikulturnosti u haiku i prikriveno vraćanje autoritativnim načelima Takahame Kyoshija.

Haiku je na Balkanu počeo svoj život nezavisno od američke politike i kulture. Dugo godina je naš haiku imao nezavistan kulturni razvoj. Haiku je bio na Balkanu jednako popularan kod naroda i kod poznatih pesnika: Maksimović, Paljetak, Erić, Dimić, Mitrović, Dimitar Stefanov, da pomenem samo neke. Pesnici i urednici sa Balkana danas imaju samo dva moguća puta: zadržati kulturnu autonomiju i nastaviti sa negovanjem haiku kao slobodne literature, ili dobrovoljno prihvatiti kolonijalni jaram. Za prvi put, koji je sigurno teži, znači oslanjati se pretežno na domaće snage. Kao što kaže onaj bosanski vic: „Dođi sebi ako imaš kome“.

Tuesday, April 3, 2018

POVRATAK JEDNOUMLJU U HAIKU POEZIJI?




Dimitar Anakiev
POVRATAK JEDNOUMLJU U HAIKU POEZIJI?
(Izjava povodom 32. broja Haiku novina)

Tokom drugog svetskog rata japanska tajna policija hapsila je haiku pesnike čiji su haikui odstupali od tradicionalne ideologije koju je kao pesničku teoriju Kaćo Fuei (Cveće i ptice), oslonjenu na Budizam, formulisao carski pesnički ideolog Takahama Kyoshi. Mnogi od pesnika čija dela su odstupala od doktrine bili su poslati na prvu liniju fronta ili u Mandžuriju. Bili su izloženi smrtnom riziku, a neki su ostavili svoje živote na frontnoj liniji zato što njihove pesme nisu bile “doktrinarno ispravne”.

Nakon drugog svetskog rata japanski pesnici uložili su ogromne napore da bi se oslobodili jednoumlja i izborili za slobodu govora i pisanja, za multikulturnost i žanrovski pluralizam haiku poezije. Na čelu ove borbe bio je plodotvorni pesnik Tota Kaneko koji se smatra rodonačelnikom “savramenog haikua”, haikua koji ne poznaje ideološke, kulturne ili žanrovske granice. Nekoliko decenija nakon što su japanski pesnici izborili svoje pravo za slobodu govora i pisanja, jednoumlje se vraća u haiku poeziju kroz delo Wilijama Higinsona, nekadašnjeg obaveštajca iz američke avijacije stacionirane u Japanu. Naročito rigidno primenjuje se u američkom časopisu Moderni haiku (sic!) koga uređuje Čarls Trambl, bivši urednik propagandnog radija Glas Amerike u Minhenu.
Mnogi vladini službenici naći će svoja zaduženja kao “kontrolori jednoumlja u haiku”, ne samo u Americi, nego širom sveta. Jadan od takvih ljudi, izvesni Robert Vilson, koji je uspeo da se infiltrira na Balkan, mnogo puta je napadao moju poeziju kao “ideološki neispravnu”. O borbi protiv jednoumlja svedoči moj odgovor Vilsonu u tekstu “Obućaru drži se cipela” (1).

Redakcija Haiku novina je tokom 25 godina postojanja uglavnom je dosledno sprovodila književne principe kako ih propisiju Međunarodni P.E.N. kroz parolu “sve forme su univerzalne, sve kulture ravnopravne”. Međutim u broju 32. Haiku novina došao je do izražaja uticaj Roberta Vilsona, preko njegovih saradnika koji su vremenom postali istaknuti članovi naše redakcije. Deo readakcije, odlučio je bez širih konsultacija, da ovaj broj posveti ideologiji jednoumlja izraženoj kroz koncept “senryu” koji - istrgnut iz japanskog kulturnog konteksta u koji spada - reprezentuje “crvljive jabuke” (termin Džejn Rajholds) u haiku tj. ideološki neispravne haikue. Ovom terminu pridodat je i famozni Higinsonov termin bez sadržine “zapai” kao sredstvo diskvalifikacije “neispravnih” haikua. Diskvalifikacija u dotada slobodnom i kulturno autonomnom srpskom haiku je odmah sprovedena u delo od naših urednika-pobornika “zavođenja reda” u spskom haiku: Dragana J. Ristića i Zorana Dodorevića. Prva žrtva je bio dr. Živan Živković, čije je značajno delo književne kritike jedinstveno u svetu haiku, “Gost sa istoka”, bilo odmah i bez ikakve argumentacije anulirano. Još veću štetu napravila su ova dva urednika kada su – takođe bez argumentacije - napravili svoj izbor “crvljivih jabuka” srpskog haiku i u njega svrstali neke od uopšte najboljih savremenih srpskih haiku autora kao što su Rade Dacić, Moma Dimić, Mirjana Božin i slično.

Ovome treba dodati da su moje primedbe bile dočekane “na nož” i huliganskim rečnikom nekih članova redakcije. Izgleda da je posredno prisustvo Roberta Vilsona u redakciji Haiku novina neupitno, jer mi je deo redakcije odmah stavio do znanja da će pre oni svi napustiti redakciju nego da se tu nešto promeni.


(1)http://kamesanhaikublog.blogspot.si/2018/02/sutor-ne-ultra-crepidam-obucaru-drzi-se.html

Sunday, April 1, 2018

DAN HIROŠIME




DAN HIROŠIME (1)

21 haiku Dimitra Anakieva, Kamesan books, 2015, engleski i japanski (jpn. prevod: Haruka Shima)
Na srpski preveo autor.

1.
Jonizovani vetar duva
od Hirošime do Fukushime
i nazad, noseći krike

2.
U Fukušimi g-din Masao
Jošida umire sa osmehom-
sećanja na Hirošimu (2)

3.
Duhovna avantura:
šetnja kroz pokrajine na mapi
Hirošime i Fukušime

4.
20 & 21 vek-
od Herero i Namaka genocida
do Hirošime i Fukušime (3)

5.
Samoubica
otrovan pijaćom vodom-
Hirošima i Fukušima

6.
Preživela Hirošimu,
preživela i Fukušimu-
pornografija

7.
Pitam se, na koliko
jezika se može reči
Hirošima i Fukušima?

8.
Navodnjava genetički
paradajz – okeanska voda
Hirošime i Fukušime

9.
Kad govorimo
o Hirošimi i Fukušimi ne
zaboravimo Nagasaki

10.
Naježio se
čak i moj kaktus:
Hirošima i Fukušima

11.
Uspavanka majki
sa praznim kolevkama:
Hirošima i Fukušima

12.
Ime za bombu
i ime za nuklearni reaktor:
Hirošima i Fukušima

13.
Nakon Hirošime
i Fukušime mačak u smokingu
sere na brdu

14.
Dva bela leptira
što jedan drugog love:
Hirošima i Fukušima

15.
Hodam između
mrtvih tela stršljenova:
Hirošima i Fukušima

16.
68 godina nakon
Hirošime radioaktivnost
zrači iz Fukušime

17.
Rođen u Hirošimi
umire u Fukušimi-
vrh Triglava

18.
Nevidljiv je način
kako formulisati problem:
Hirošima i Fukušima

19.
Od Fukušime
do Hirošime samo
6 sati i 43 minuta

20.
Izabirajući između
Hirošime i Fukušime
pčela na cvetu

21.
Dan Hirošime:
„Uzbuna - radioaktivna voda iz
Fukušime ističe!“ (4)

Objavljeno u XXZ magazinu: https://www.xxzmagazin.com/dan-hirosime


FUSNOTE:


(1) Dan Hirošime, je ime praznika-komemoracije 6. avgusta kada se obeležava prva atomska bomba bačena na Hirošimu 1945. To je praznik mira i pacifističkih stremljenja. Istovremeno Dan Hirošime je poetska tema haiku pesnika. Pesnik ovde upotrebljava temu na nov način, u kontekstu nuklearne nesreće u Fukušimi koja se je dogodila 11. Marta 2011, želeći da skrene pažnju na kompleksnost fenoimena atomske energije
(2) Masao Jošida je ime japanskog inžinjera koji je dobrovoljno ušao u pokvareni reaktor da bi popravio kvar iako je znao da uprkos zaštiti ulazak u reaktor znači ozračenje koje može biti fatalno. U New Yorku Postu sam pročitao komentar „U Americi takve kvarove popravlja robot.“ Kada je Masao Jošida uspešno izvršio popravku pojavio se pred novinarima ispred reaktora sa osmehom na licu.
(3) Od 1904 do 1907 Nemačko carstvo izvršilo je genocid u Namibiji u kojem je stradalo preko sto hiljada pripadnika plemena Herero i Namaka.
(4) Naslov iz New York Post-a.